„A ko je nad ruševinama svog života tražio truli smisao, patio zbog nečeg naizgled besmislenog, preživljavao naizgled lude stvari, a tajno se, u poslednjem sumanutom haosu, još nadao otkrovenju i božjoj blizini?“
Ovo je roman koji će vam pružiti ruku za bijeg od neshvaćenosti, ukoliko mu to dozvolite. Mnoge se teme prožimaju kroz njega - teme poput usamljenosti, istinskog identiteta čovjeka i postojanja više ličnosti unutar jedne, nesnalaženja u konvencionalnom društvu, samoprezira, samosakaćenja, ali i samoubistva. Na početku je atmosfera mračna, dok pred sam kraj postaje šarena i psihodelična.
Glavni problem Harija Halera proizilazi iz njegovog pogleda na društvo. On se užasava takvog „modernog“ društva koje zagovara ideju o ratovanju i pokušava da se odstrani iz njega povlačenjem u sebe, što naravno sa sobom vuče druge probleme. I on sam je odrastao u tradicionalnoj porodici i čini se da ga to drži vezanim za takav svijet, dok u duši na višem nivou osjeća nepravdu i želju da se iščupa iz korova. On sam kaže kako se unutar njega vrši vječna borba između čovjeka i vuka i dosta razmišlja o toj dualnoj čovjekovoj prirodi koju nikako ne može da uskladi. Ipak, u „Traktatu o Stepskom Vuku“ se javlja ideja kako unutar čovjeka ne postoje dvije, već bezbroj ličnosti koje ne mogu da se ukrote i svedu na jednu jedinu. Nauka pokušava taj pojam da objasni kao šizofreniju, ali čovjekova priroda je nešto što ne može da se ogradi psihološkim terminima niti opisima.
Hese nam ovim romanom ne daje samo uvid u golu dušu jednog ljubitelja umjetnosti i zagovornika pravde na svijetu gdje pravde nema, nego i rješenje svih problema takvog čovjeka. Kao osnovni cilj u životu on predstavlja smijeh, koji svoj puni sjaj doživljava unutar „Magičnog pozorišta".
Ovo je jedna od onih knjiga koje bih obavezno preporučila ljudima što vode tihe i nečujne bitke unutar sebe, ali i onima koji žele više da saznaju o takvim bitkama. S druge strane, ova priča je za sve i svakoga, jer smo svi ponekad i u nekom pogledu manje ili više Hari Haler. Uzmimo savjet čika Hesea, krenimo putem koji je izabrao i sam Hari na kraju i naučimo da se smijemo!