Mali princ i njegova ruža

U knjiškom svijetu, svi smo čuli barem jednom za Malog princa. Neki su možda okretali glavu kada su im „podmetnuli“ u školi, a neki, pa neki su je sami uzeli u ruke i zaronili u novi svijet i pustolovinu. Klasika? Za mene ne. Nego još jedno bezvremesnko djelo, o kojem ćete dugo razmišljati svaki put nakon čitanja. Knjiga za djecu? Još jedno ne od mene. Naravno da djeci treba kroz nju pokazati prave vrijednosti i dobro, ali po mom mišljenju odrasli su ti koji sve češće zaborave prave vrijednosti i zato bi trebali da progledaju sa Malim princom.

Pored njega, naravno da se mora naglasti i njegova ruža, koja je rame uz rame zajedno s njim glavna.

Ponekad se pitam kakva je zapravo bila ruža Malog princa . Divlja, neukroćena, okovana zidinama staklenog zvona koje je nastalo od straha nedostatka ljubavi, nježnosti i straha da će njen princ kojeg je našla možda otići i ostaviti je samu u okovima tame. Strah jer se vezala, imala je dvoje korijenje, jedno koje je bilo njeno i davalo joj život, drugo za koje se sama vezala i počelo da joj znači u životu- Mali princ. A svi znamo da vezivanje i nije toliko dobro. Lijepe riječi bez djela su kao ruža bez trnja. Bit će tu, ali je lako dostupna svima. Ali djela na vidjelu sa lijepim riječima su ne samo trnje, nego i voda ruži koja je osvježava i pokreće. A ona je htjela baš to, malo pažnje i nježnosti. Nekoga ko neće pobjeći od njenog trnja, nego će da ga pripitomi ,a i biti spreman primiti ponekad ubod. Uostalom, zar to i nije poenta svega biti nečiji ukrotitelj trnja, nečije stakleno zvono ukoliko je potrebno, a nekada i suprotno neko ko će te osloboditi okova staklenog zvona i pustiti te da cvjetaš, dok ti on daje bitnu vodu, a ti njemu isto tako vraćaš. Razumijevanje, razgovori i pažnja kao dobitna kombinacija. Zar nije poenta nakon svega kada se sve svede i ostane ti posljednji zalazak sunca da budeš nečija ruža i nečiji mali princ?

Možda i griješim, uostalom ko sam ja da o tome pričam? Još jedna obična duša koja je opet pročitala Malog princa i bila malčice nadahnuta da isprosipa neku svoju filozofiju i pametovanje pretočeno u piskaranje.

I ako niste stavili glavu u korice te knjige, ništa vam ne stoji na putu da budete nečija ruža, budete nečiji Mali princ. A ipak ako ste kod nas u ovoj trećoj skupini koja ne pripada nigdje, možete jednostavno da se vodite filozofijom i savjetima Malog princa( jer je dobra i nije kao moja) i zapamtite ono najbitnije. Da malo češće pitate srce, a ne mozak i oči ( nemojte toliko često mozak zanemarivat i stavljati na off, nije dobro. Ne pitajte kako znam.)- jer samo se srcem dobro vidi, ono bitno je očima nevidljivo.