Kako znate da je neka knjiga dobra?
Tako što je ponovo pročitate godinama kasnije i iznova se zaljubite u nju, tako što svaki novi put kad je pročitate, zavolite je još više. Takvoj knjizi je suđeno da vas promijeni. Zapravo svaka knjiga koju pročitamo utiče na nas, na sebi svojstven način, ali uvijek postoji ta jedna knjiga koja nas posve izmijeni i izvrne našu cijelu perspektivu. Više ne budete isti ljudi.
Djevojku s bisernom naušnicom sam prvi put pročitala s trinaest godina, kada zaista nije bila za mene. Moji roditelji su trebali znati da ne smiju ostaviti nešto tako primamljivo poput nove knjige na vidnom mjestu, jer su moji prsti, poput prstiju prave strastvene čitateljice, samo žurile da pronađu nove stranice koje će početi čitati. Tada, kada sam prvi put vidjela lik žene s neobičnim turbanom na naslovnici, mislila sam da se samo radi o lijepoj slici. Pogriješila sam. Bilo je to puno više od lijepe slike, puno više od obične knjige kojom ćete prekratiti vrijeme. Na kraju je se nisam mogla riješiti. Knjiga koju sam sasvim slučajno uzela, postala je ona najbitnija u mom životu.
Dan nakon toga sam je opet pročitala. Nisam je mogla ispustiti iz ruke, kao da je magično svezala moje dlanove uz svoje stranice i opčinila me da je iznova čitam, iako ničeg magičnog u knjizi nije bilo. Radnja se odvijala u stvarnom svijetu, u sedamnaestom stoljeću, što je bilo potpuno suprotno od knjiga koje sam do tada čitala, ali svake godine nakon toga bih je ponovo uzela u ruke i pročitala. I svaki put kad bih je pročitala, ponovo bih se našla na istom vrtuljku ushićenja, razočarenja, nade i svih drugih osjećaja koje je ova knjiga budila u meni. I mada je taj vrtuljak uvijek počinjao na istom mjestu i uvijek završavao na istom mjestu, svako sljedeće čitanje mi je davalo novi pogled na likove i priču, novi pogled na moj svijet. Sada, deset godina nakon što sam prvi put pročitala Grietinu priču, volim ovu knjigu još više. Ona je kriva što sam se zaljubila u ovu sliku, što sam poželjela da se bavim umjetnošću, što se zanimam za Nizozemsku i za historiju. Svaki put me tjera i na razmišljanje i da preispitujem Grietine odluke, pa čak i da je osuđujem, samo kako bi me na sljedećoj stranici podsjetila da je ta žena iz posve drugog vremena, i da je nikako ne mogu određivati prema današnjim mjerilima. Okrutno me tjera da se rasplačem – bez upozorenja, svaki put – bez izuzetka, iako znam napamet sve scene i sve događaje u njoj. Pokazala mi je također da se ljubav ne pronalazi samo u ukrašenim izjavama i grandioznim djelima, već da se vrlo često skriva u onome što je isprva nevidljivo i naizgled beznačajno: u pogledima, u kratkim ovlašnim dodirima zbog kojih poželite još jedan, u zajedničkim tišinama... isto tako me je naučila da ponekad ljubav nije uvijek krajnji cilj nečega. Ponekad je to umjetnost, ona vrsta umjetnosti koja prožme cijelo vaše biće, koja zaslužuje da zbog nje žrtvujete sve ostalo, jer bez umjetnosti – ko smo mi zaista? Bez tog nagona da stvaramo, bez inspiracije, bez želje za kreiranjem?
A možda sam zavoljela ovu knjigu jer je bila prva knjiga zbog koje sam se naljutila. Iznova bih čitala posljednje stranice, sva bih se naježila i namrštila, ali Griet bi svaki put donijela isti izbor, dok bi stajala u osmokrakoj zvijezdi na trgu i pitala se koji krak da izabere, kojim putem da pođe. Rečenice se nisu mijenjale, priča je ostajala ista. Morala sam se s time pomiriti. Možda mi se knjiga svidjela upravo zbog toga, jer mi je već u djetinjstvu pokazala da ne možemo u životu uvijek dobiti ono što želimo, ali zato uvijek možemo učiniti nešto s onim što imamo. Knjiga mi je pokazala da i kad se čini da nemamo izbora – zapravo ga uvijek imamo. Samo trebamo biti hrabri da napravimo taj prvi korak.
I ja se, poput Griet, nalazim na prekratnici. Mada ne stojim u zvijezdi čiji krakovi pokazuju na različite strane, osjećam se kao da sam tu, podjednako rastrzana svim izborima, koji se ponekad ne čine kao takvima. Okrećem se ka svim mogućnostima, sada na nekom drugačijem vrtuljku, od koje ovisi ostatak mog života.
Ne moram odlučiti odmah, imam još vremena. Nikad nije kasno napraviti taj prvi korak.
.png.webp){kind=logo}
